Znas falis mi vise nego ikad. Svakim danom sve vise i vise.. Fali mi tvoj dodir, onako kako si samo ti znao da me dodirnes.. Fali mi tvoj miris onako kako si samo ti znao da mirises, posebno.. Fali mi tvoj pogled, onako kako si me gledao kad bi se poljubili a onda tvoj osmijeh.. najdrazi na cijelom svijetu koji mi fali vise nego ista.. Osmijeh koji me je nasmijavao, osmijeh koji mi je govorio da ce sve biti u redu i da ne moram ni zasta da se brinem.. Fale mi tvoje rijeci i tvoje slatke izrecene gluposti, kojima sam se uvijek smijala, iako su bile toliko besmislene.. Ali to je valjda tako kad se zaljubis.. Ne znam.. Nikad nisam bila ovako zaljubljena i nikada nisam voljela nikoga, kao sto volim tebe.
Promjenio si me dosta a da to nisam ni primjecivala. Promjenio si moj nacin gledanja na svijet i shvatanja drugih ljudi. Promjenio si moju psihu, postala sam slaba na tebe. Postao si mi velika navika, koje se nikada ne bih rijesila. Kraj tebe mi je sunce sijalo i onda kada bi padala kisa.. Kraj tebe mi je bilo toplo cak i kada je vani bio onaj ruzni snijeg.. Bio si moje svjetlo u tami.. I onda se sve promjenilo.. Heh.. daljina.. Kako mrzim pisati ovu rijec.. Nisam vjerovala da ce te svi ovi kilometri udaljiti od mene, a jesu, prokleti da su.. Znas, ne mogu stalno glumiti da je sve u redu i praviti se da sam sretna, jer znas i sam koliko mrzim lazne osmijehe.. Eh najdrazi moj.. da si samo bio tu kada mi je bilo najgore.. Od dana kada si otisao pa sve do danas se lazno smijem i pokusavam tim osmijehom da sakrijem svu bol koju osjecam i koju nosim u sebi.. Izgleda da mi dobro ide da se pretvaram i glumim, pa cak i da lazem ljudima da sam sretna.. Sve to dobro bude dok ja ne ostanem sama i dok mi sjecanja ne pocnu da nadolaze.. Sjetim se svih nasih sretnih trenutaka, svih nasih glupiranja, svih nasih slatkih prepiranja oko neke glupe stvari eh kad bi samo znao koliko mi sad sve to fali.. Falis mi, prokleto mi falis..
Nema komentara:
Objavi komentar