I muka mi je vise od svega.Stalno se trudim biti bolja prema svima,biti uvek tu za druge...biti nekome nesto.Zapravo na kraju krajeva shvatis da nisi nikome ni bitan.Osobe koje ti zivot znace,povrede te samo tako...Ljude koje si nazivao "najboljim prijateljima" danas im jedva u prolazu kazes "cao".Nada da ce jednoga dana sve biti drugacije,a zapravo se nista ne menja.Sva ta lazna obecanja,nadanja...
I znam da nisam nista posebno, da ponekad ispadnem glupa.. da sam cudna, da ponekad znam biti i naporna, ali barem cijeni moju prisutnost i strpljenje dok sam tu.. Jer vjeruj mi i meni ce jednom sve dopizditi, najlakse mi se okrenuti i otici, a tada ce biti kasno.
Ni tvoje "oprosti" ni "izvini" nece biti dovoljno.
Nema komentara:
Objavi komentar